Predstavnice udruge Domine, Mirjana Kučer i suradnica u savjetovalištu Silva Sumić, sudjelovale su na trodnevnoj konferenciji „Povezivanjem do unaprjeđenja rada sa ženama i djecom koji su preživjeli obiteljsko nasilje“, održanoj od 13. do 15. travnja 2026. u Hotel Kalnik, na poziv organizatorica konferencije iz Udruge HERA Križevci.
Konferencija je bila namijenjena stručnjakinjama i stručnjacima iz organizacija i institucija koje kroz savjetovališta i skloništa izravno rade sa ženama i djecom preživjelima obiteljsko nasilje. Cilj konferencije bio je unaprijediti postojeća znanja, iskustva i vještine u radu s korisnicama, kao i ojačati međusektorsku suradnju između organizacija i institucija koje djeluju u ovom području.
Podršku konferenciji dali su predstavnici lokalne i regionalne samouprave te državnih institucija, uključujući Grad Križevce, Koprivničko-križevačku županiju i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Konferencija je okupila velik broj predstavnica i predstavnika organizacija i ustanova s različitih područja Hrvatske, od Slavonije do Kvarnera i Dalmacije. Kroz niz panel rasprava sudionice i sudionici razmijenili su iskustva i primjere dobre prakse te stekli uvid u rad savjetovališta i skloništa na širokom području Republike Hrvatske.
Konferencija je dio aktivnosti programa „NISI SAMA“, koji provodi Udruga HERA Križevci u partnerstvu s Koprivničko-križevačkom županijom, uz financijsku podršku Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Za predstavnice Domina sudjelovanje na konferenciji bilo je važno profesionalno iskustvo razmjene s kolegicama i kolegama iz sustava podrške. Razmjena iskustava potvrdila je niz zajedničkih izazova u radu, uključujući nedostatak standarda, neujednačenost politika te brojne prepreke s kojima se suočavaju žene koje su preživjele rodno utemeljeno nasilje, kao i žene i djeca žrtve obiteljskog nasilja.
Ovi uvidi podudaraju se s ranijim istraživanjima udruge Domine, koja su ukazala na nedostatak standardizacije usluga, neujednačenu kvalitetu podrške te nedosljednu primjenu preporuka Vijeće Europe i Istanbulska konvencija. Konferencija je u tom smislu djelovala kao svojevrsna fokus grupa koja je dodatno potvrdila neusklađenosti u radu sustava na različitim razinama, što upućuje na dugotrajne i sustavne nedostatke u organizaciji i dostupnosti usluga podrške.
Istodobno, istaknuta je visoka razina predanosti i angažmana stručnjakinja i stručnjaka u savjetovalištima i skloništima, unatoč ograničenim resursima i strukturnim izazovima. Iako se radi o izvaninstitucionalnim uslugama, upravo one u praksi često čine ključnu okosnicu sustava podrške ženama i djeci koji su preživjeli nasilje.
