Udruga Domine uputila je 29. ožujka 2026. godine primjedbe na prijedlog Odluke o socijalnoj skrbi Grada Splita, u okviru javnog savjetovanja koje je bilo otvoreno od 26. veljače do 29. ožujka 2026. godine.
Iako Domine pozdravljaju povećanja pojedinih naknada, osobito povećanje naknade za novorođenu djecu iz članka 11., u primjedbama se naglašava da predložena Odluka u cjelini nije dovoljno ambiciozna ni sveobuhvatna. Ističe se da se socijalna politika ne može svoditi samo na pomoć građanima i građankama s najnižim prihodima, dok različite socijalno osjetljive i ranjive skupine ostaju na marginama, te da Grad Split i dalje nema razvijenu zasebnu i sveobuhvatnu strategiju socijalne politike.
Jedna od glavnih primjedbi odnosi se na članak 5., koji za ostvarivanje većine prava traži prebivalište na području Grada Splita u neprekinutom trajanju od najmanje tri godine. Domine smatraju da je takav uvjet nerazmjeran, diskriminatoran i demografski štetan jer pogađa mlade obitelji, samohrane roditelje, djecu i žene žrtve nasilja. Zato se traži njegovo brisanje ili barem smanjenje na šest mjeseci, a podredno i izuzeće za prava iz članaka 11., 12., 13., 14. i 18.
U primjedbama je posebno istaknut i položaj samohranih roditelja, među kojima su većinom žene. Prava iz članaka 12., 13. i 14., koja se odnose na vrtiće, prehranu učenika i potpore učenicima i studentima, vezana su uz prenizak prihodovni cenzus koji ne odgovara stvarnim troškovima života. Domine smatraju da bi samohrani roditelji i njihova djeca ta prava trebali ostvarivati bez uvjeta prihoda, a ako Grad od tog uvjeta ne želi odustati, iznose iz članka 30. trebalo bi barem udvostručiti.
Posebna pažnja posvećena je i načinu na koji Odluka tretira žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji. U dijelu koji se odnosi na članke 18. i 19., zaštita se uglavnom svodi na subvenciju privremenog smještaja i mogućnost psihosocijalnog tretmana, bez šireg i rodno osjetljivog pristupa. Domine zato traže da Odluka predvidi 24-satno dostupan krizni smještaj, hitnu novčanu pomoć, prednost pri dodjeli gradskih stanova, pokrivanje osnovnih troškova života, besplatnu pravnu pomoć te mjere zapošljavanja i ekonomskog osnaživanja žena žrtava nasilja.
U primjedbama se upozorava i da je riječ o još jednom rodno neutralnom dokumentu, iako bi u području socijalne politike, osobito kada je riječ o nasilju nad ženama, pristup morao biti rodno osjetljiv. Zaključno, Domine poručuju da Splitu nije potrebna samo korekcija pojedinih članaka, nego nova, sveobuhvatna, pravedna i rodno osjetljiva socijalna politika, utemeljena na stvarnim potrebama građana i građanki.
