Tijekom lipnja i srpnja udruga Domine provela je online anketu s ciljem prikupljanja iskustava roditelja i nastavnika o iskustvima tijekom trajanja pandemije izazvane COVIDom -19 te utjecaju pandemije na mentalno zdravlje mladih, roditelja i zaposlenih u sustavu obrazovanja.
Anketa je naišla na neočekivano veliki interes te je u vremenu od 30 dana koliko je online istraživanje trajalo anketni upitnih umjesto očekivanih 100 roditelja i 50 nastavnika, anketu ispunilo 111 nastavnika i više od 421 roditelj te planiranih 200 učenika. Istraživanje je provela te izvještaj pripremila sociologinja Petra Sinovčić.
Ankete za sve tri skupine su sadržavale pitanja kojima je bio cilj istražiti koliko je pandemijska situacija za njih bila stresna, na koji su se način promjene u pandemiji odrazile na životnu i poslovnu situaciju te kako oni sami procjenjuju svoje mentalno zdravlje za vrijeme pandemije. Istraživanje je bilo anonimno.
Zanimljiv podatak je to što je u ukupnom uzorku profesora i roditelja djece školske dobi tek 18 muškaraca. Taj podatak govori o tome da su zaposleni na profesorskim mjestima u srednjim i osnovnim školama, većinom žene, ali i to da su žene one koja iskazuju interes za ovu temu. To se može povezati s tim da su majke one koje se primarno brinu o školi i školskim obavezama djece te su one te koje su u većoj mjeri prilagođavale svoje radne i životne obveze kako bi to uskladile s novim oblicima pohađanja nastave.
Prema dobivenim podatcima mogućnost zaraze virusom Covid-19 je najmanje stresna bila srednjoškolcima, čak ih 29,8% navodi kako im to nije bilo nimalo stresno. To se može pripisati tom što su kroz cijeli period pandemije posljedice virusa bila najmanje ozbiljne upravo za mlađu populaciju. Kod profesora i roditelja djece je situacija nešto drugačija. Čak 47,2% roditelja djece školske dobi i 47,7% profesora u srednjim i osnovnim školama navodi kako im je mogućnost zaraze bila umjereno ili izrazito stresna. Takav rezultat se može povezati s time što je riječ o osobama koje su starije od 30 godina i potencijalno uz to što su za njih posljedice Covida-19 mogu bit ozbiljnije, veća je vjerojatnost da brinu o starijim roditeljima i članovima obitelji za kojih je rizik od Covid-a bio još veći.
Što se tiče stresa prilikom održavanja odnosa tijekom Covid-a, učenici navode kako je najstresnije bilo održavati odnose s profesorima i 46,2% navodi kako im je to bilo umjereno ili izrazito stresno. Kod profesora u školama je stres bio najviše povezna s poslom i njih 47,7% navodi kako im je bilo umjereno ili izrazito stresno održavati odnose s kolegama na poslu tijekom pandemije. Kod roditelja je isto od svih odnosa koje je bilo potrebno održavati tijekom Covid-a bilo najstresnije održavati odnose s kolegama na poslu, ali tek ih 28,3% navodi kako je to bilo umjereno ili izrazito stresno za razliku od postotka profesora kod kojih je to gotovo 50%. Taj podatak nam govori o tome koliko je zahtjevna prilagodba na nove oblike nastave bila za sve one u obrazovnom sustavu. Čak 73,9% profesora navodi kako je rad od kuće za njih bilo teži i izazovniji od rada na radnom mjesto, dok je za 45,2% učenika srednjih škola koji su sudjelovali u istraživanju, online nastava bila mnogo lakša i manje izazovna od nastave uživo. Ovaj podatak možemo povezati s time da su se profesori našli u nezavidnoj situaciji koja je od njih tražila potpuno prilagođavanje nastavnog materijala, načina rada i komunikacije s učenicima. Također, zbog toga što se rad od kuće za profesore pojavio kao novi oblik rada, za mnoge od njih nije više postojalo određeno radno vrijeme nego su bili dostupni tijekom cijelog dana što je dodatno otežalo situaciju i izazivalo dodatan stres i pritisak vezan uz posao.
Što se tiče roditelja djeca školske dobi, čak ih 55% navodi kako je bilo više uključeno u djetetovu nastavu tijekom perioda online nastave te ih je 70,7% bilo zabrinuto za mentalno zdravlje svoje djece zbog situacije u kojoj su se nalazili. Istovremeno ih je 48,7% bilo manje produktivno na vlastitim radnim mjestima. Ovo ukazuje na to da je u trenutcima lockdowna i online nastave kada je situacija bila drastično drugačija od onoga što se vidjelo kao normalno došlo do dodatnog opterećenja roditelja, primarno majki, koje su uz svakodnevne uloge i obveze dobile i dodatne vezane za svakodnevnu nastavu i brigu za mentalno zdravlje djeve. Ono što pokazuje koliko je malo vremena u tom periodu ostalo za same roditelje govori i podatak da ih je tek 11,3% izjavilo da je u periodu pandemije bilo više posvećeno sebi i svojim potrebama.
Što se tiče same online nastave učenici su dosta podijeljeni u stavovima vezanim za iskustvo same nastave i tek se s nekoliko tvrdnji slaže ili ne slaže više od 50% učenika; 52,9% učenika i učenica se slaže s tvrdnjom da su tijekom online nastave imali više slobodnog vremena, a 51,9% ih se ne slaže s tvrdnjom da su tijekom online nastave imali manje domaćih zadaća.
Posljednje pitanje se odnosilo na samoprocjenu mentalnog zdravlja i stanja u periodu lockdowna i online nastave te je skala na kojoj se to ispitivalo bila gotovo ista za sve tri istraživane skupine. Što se tiče učenika, čak 51,9% ispitanih navodi kako im se često bilo teško motivirati što je posebno velik problem ako se ima na umu da je to bio period online nastave u kojem nisu imali direktan kontakt s kolegama niti s profesorima i može se pretpostaviti da bi produljenje takvog načina rada dovelo do dodatnog opadanja motivacije vezane za školu i obavljanje školskih obaveza. Također, 25% ih navodi kako je često bilo nervozno, a 22,1% da je ponekad bilo nervozno što je posebno zabrinjavajuće jer u tom trenutku nije bilo valjane stručne i psihološke podrške za one koji su primijetili da se bore s oblicima tjeskobnih raspoloženja. Kod nastavnika i roditelja djece školske dobi ovakva stanja su bila još izraženija; 46,8% profesora u srednjim i osnovnim navodi kako je često bilo pod većim stresom nego inače te 32,5% roditelja djece školske dobi navodi isto to. Također, veliki postotak i profesora i roditelja navodi kako im se ili često ili ponekad bilo teško opustiti. Jako mal postotak iz sve tri kategorije se nije susreo u niti jednom trenutku s nekim od oblika tjeskobnih raspoloženja u periodu pandemije.
Ovakav podatak je zabrinjavajući s obzirom da je sustav bio izrazito nespreman na suočavanje s posljedicama Covid-19 krize, nije imao spremne odgovore na potencijalne probleme koji se mogu javiti s izolacijom i izdvajanjem iz društvene sredine na koju je osoba navikla i unutar koje se osjećala sigurnom. Također, prema trenutnom stanju nije vidljivo da se radi na saniranju potencijalnih posljedica koje je Covid kriza ostavila na mentalno zdravlje što dugoročno može stvoriti dodatne probleme ne samo za društvene skupine koje su bile uključene u ovo istraživanje nego za sve one koji su na bilo koji način bili pogođeni pandemijom.
Online anketa se provodila u okviru projekta „Misli zdravo“ koji je financiran od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja.
