Dan kada je prije 24. godine na zagrebačkom sudu policajac tijekom brakorazvodne parnice iz pištolja ubio suprugu, njezinu odvjetnicu i sutkinju u brakorazvodnoj parnici. Ranjena zapisničarka je preživjela. Počinitelj je bio prvi ubojica osuđen u Republici Hrvatskoj na 40 godina zatvora.
Počinitelj je bio suspendiran u policiji zbog sumnje da je prethodno zapalio kuću roditelja supruge koja je pokrenula postupak razvoda braka. Na sud je ušao u policijskoj odori i naoružan. U trenutku kad je sutkinja zaključila brakorazvodnu parnicu, izvadio je pištolj i ispalio 10 metaka. Ubio je suprugu Gordanu (26), njezinu odvjetnicu Hajru Prohić (43) i sutkinju Ljiljanu Hvalec (38). Zapisničarku Stanku Cvetković (46) ranio je s dva metka pucnjevima u leđa i glavu.
Radilo se ovdje o femicidu, ubojstvu iz mržnje prema ženama koje su povrijedile mušku moć ubojice ili barem onu moć koju je smatrao da mu pripada kao muškarcu u društvu u kojem je živio. Istovremeno radilo se i o intimnom femicidu, ubojstvu žene koja je prethodno bila zlostavljana, a počinitelj već kažnjavan.
Od tada do danas prema nekim pokazateljima ubijeno je više od 400 žena i djevojaka. Jučer, u Osijeku, od strane mladića, policajca (27), navodno slučajno, dok je u stanu praznio službeni pištolj, ubijena je još jedna žena. Navodno njegova djevojka (21). Nije nam poznato tko je prijavio ubojstvo.
Hrvatska je Vlada prije nekoliko dana najavila uvođenje femicida kao zasebnog kaznenog djela.
Femicid široko definiramo kao ubojstvo žene zbog njezinog roda ili zbog toga jer je jednostavno žena.
Može imati različite pojavne oblike, no najčešće se prepoznaje tzv. intimni femicid. Prethodno zlostavljanje nije preduvjet femicida, pa ni intimnog femicida. Ono je samo najčešće prisutno pa onda govorimo kako je to kazneno djelo najlakše predvidjeti, kao npr. u ovom slučaju ubojstva žena kada je postojala povijest nasilja i suspenzija policajca zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela.
Žene ubijaju da, zato jer su žene. Ubijaju ih većinom muškarci zbog različitih shvaćanja i pripisivanja uloga koje žene i muškarci imaju u društvu i krivog shvaćanja odnosa moći.
Da, ubojstva žena i djevojčica su rodno uvjetovana i dok god se ne počne razumijevati pojam ravnopravnosti žena i muškaraca i općenito rodne ravnopravnosti i dok god ne prestanemo sebe lagati da su uloge muškaraca i žena prirodno određene i da međusobno nadopunjuju svoje uloge na način da je žena tiha, mirna, ponizna, uzorita i vrsna, a muškarac glava obitelji, nećemo ni razumjeti zašto je nasilje koje žene trpe jedan od najružnijih oblika diskriminacije žena, a femicid najbrutalniji oblik rodno uvjetovanog nasilja. Pitamo se, dolazi li iz tog poimanja odnosa žena i muškaraca u društvu ideja muškarcu, jučer negdje u nekom hrvatskom selu da svoju ženu skine golu i vodi kroz selo zato jer je „preljubnica“ i naziva je pogrdnim imenima. Što je slijedeći korak kažnjavanja onih koje nisu tihe, poslušne, uzorite i vrsne? Javno pljuvanje, bičevanje, kamenovanje? Hoće li nasilnik naići na razumijevanje sustava jer je „prevaren“ pa se s time loše nosi?! Koliko će samo biti onih koji će opravdavati taj čin. Koliko ih je samo pratilo uživo brutalno ubojstvo žene u BiH, koju je nasilnik pronašao, vrlo vjerojatno u suradnji s policijskim službenicima i odobravalo nasilje!
Dok god ne počnemo razumijevati i prihvaćati rodno uvjetovano nasilje kao posljedicu nejednakih odnosa društvene moći i brutalnu manifestaciju diskriminacije žena neće biti puno pomaka naprijed.
Da bi razumjeli položaj žena moramo razumjeti položaje moći. Žene u Hrvatskoj su u prvom redu ekonomski zakinute i diskriminirane. Imaju pravo na bračnu imovinu ali do nje teško dolaze. Prijeti im se tužbama zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela jer povlače prijave i ne žele svjedočiti. Naravno da ne žele svjedočiti kad malo promisle. Gdje će one sa sobom i sa djecom. Na ulicu? U sigurne kuće? A nakon sigurnih kuća? Opet na ulicu ili natrag nasilniku. Ako ih primi. Ženama treba u situacijama kad prijavljuju nasilje prvo pravna, zdravstvena i psihološka pomoć. Treba ih uputiti u njihova prava i ne prisiljavati odmah na prijavu. To je bio jedan od razloga zašto su Domine pokrenule pitanje otvaranja kriznog centra. Jednako kao što se zalažemo za donošenje sveobuhvatne politike/plana koji će govoriti o svim oblicima nasilja prema ženama, a ne samo obiteljskom nasilju, donošenju novog zakona o rodno uvjetovanom nasilju i femicidu, definiranju femicida kao zasebnog kaznenog djela, koje će nasilje u obitelji tretirati isključivo kao kazneno djelo. To su promjene u području zaštite žena koje pokazuju kako postoji razumijevanje rodno uvjetovanog nasilja i njegovih posljedica po društvo te politička i društvena volja da se to promijeni. Ali isto tako, treba njegovati kulturu nenasilja, uvesti preventivne programe u škole, educirati one koji će raditi i koji rade u sustavu sa žrtvama i počiniteljima, osigurati geografsku pokrivenost odnosno dostupnost standardiziranih usluga podrške i financijsku održivost, te prihvatiti ženske organizacije kao ravnopravne partnere koje svakodnevno rade sa ženama koje su proživjele razne oblike nasilja. Ne da bi ih evidentirale, već da bi ih podržale.
Nažalost osim obećanja, nema dovoljno političke volje da se taj projekt kriznog centra realizira.
Pohvale Vladi RH na predloženim izmjenama zakona koji teže unaprjeđenju položaja žrtve.
Potrebno je mijenjati odnos prema ekonomskom zlostavljanju žena i prema nečemu što se zove bračna imovina, a na što je i CEDAW odbor UN-a upozorio RH prilikom podnošenja zadnjeg izvještaja o provedbi UN-ove Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (1979) koji je Hrvatska podnijela 2015. godine tom istom CEDAW odboru. Potrebno je uvažiti sve preporuke GREVIO odbora i uvesti promjene i na području prevencije, usluge i međusektorske suradnje, ne samo na području zaštite žrtava nasilja nad ženama i u obitelji.
No problem je na razini Županije splitsko-dalmatinske i Grada Splita. Ni jedni ni drugi nemaju plan sprječavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji niti izdvajaju približno potrebna sredstva za podršku ženama i djeci žrtvama svih oblika nasilja. Izostaje stvarno razumijevanje problema i volja da se problem riješi. Ovako samo ostaje gorak okus da su žene i ženska prava još jednom dobra tema za političko prepucavanje pred još jedne izbore.
Do ovog trenutka savjetovalištu Domina javilo se više od 100 novih korisnica-ka. Od početka mjeseca ta je brojka veća od 30. Kako misle Županija i Grad da te žene mogu dobiti adekvatnu potporu i zaštitu s uplaćenih 1.000 ili 6.000 eura savjetovalištu? Ili zašto misle da ženama u Splitu i Županiji ne treba savjetovalište, ne treba sigurna kuća, ne treba krizni centar, ne treba centar za podršku ženama i djevojkama koje su proživjele seksualno nasilje. Zašto baš u ovoj županiji Ministarstvo pravosuđa i uprave ne financira udruge koje pomažu žrtvama i svjedocima kaznenih djela, među kojima je, priznajmo više od 80% žrtava i svjedoka nasilja u obitelji? Uostalom nije li i Nacionalna linija posvećena svim žrtvama i svjedocima kaznenih djela određena kao nacionalni broj 116 006 za podršku onima koji su proživjeli obiteljsko nasilje, a od kojih su većina žene i djevojke!
Domine se pridružuju Ženskoj mreži Hrvatske u zahtjevima prema institucijama zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u RH. Donesite jedinstven plan sprječavanja i borbe protiv svih oblika nasilja nad ženama.
Navedeni Nacionalni plan treba jamčiti dosljednu primjenu Istanbulske konvencije te uključiti mjere utemeljene na svim preporukama GREVIO odbora, uključujući sljedeće:
– Posvećivanje dužne pažnje specifičnoj situaciji žena koje jesu ili mogu biti izložene višestrukoj diskriminaciji, kao što su žene Romkinje, žene s invaliditetom, žene s problemima ovisnosti, migrantkinje i druge različite skupine žena u Hrvatskoj;
– Unapređenje načina prikupljanja, razvrstavanja, obrade i objave podataka o nasilju u obitelji i nasilju prema ženama u skladu s preporukama GREVIO-a, posebice imajući na umu transparentnost istih te da je nužno omogućiti da se svaki pojedini slučaj nasilja može pratiti od trenutka saznanja za nasilje do nakon pravomoćnosti sudskih odluka, kao i unaprjeđenje načina i opsega provođenja relevantnih istraživanja. Kvalitetni podatci i istraživanja osnova su za provedbu analize stanja, koja je pak nužan preduvjet kreiranja svake strategije i mjera na kojima se temelji;
– Uvođenje obveznih programa početnog i stručnog usavršavanja svih pripadnika_ca sustava za zaštitu žrtava nasilja (posebice policije, pravosuđa, socijalne skrbi), kao i jasnih standarda, smjernica/protokola za procjenu rizika, razmjenu informacija i međuresornu suradnju. Također, potrebno je jasnije definirati uloge, način rada i postizanje ciljeva Koordinacijskog tijela te mu osigurati potrebne ljudske i financijske resurse za rad, uz osiguravanje neovisne procjene poduzetih mjera;
– Izmjene kaznenog i obiteljskog zakonodavstva, u skladu s preporukama GREVIO odbora, a čiji zahtjevi prelaze doseg do sada razmatranih zakonskih izmjena u sklopu radnih skupina aktivnih u Ministarstvu pravosuđa i uprave (Radna skupina za unaprjeđenje zakonodavnog okvira zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji) te u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike (Radna skupina za izradu Nacrta prijedloga o izmjenama i dopunama Obiteljskog zakon). Pritom posebnu pažnju valja posvetiti preporukama koje adresiraju problem (ne)prepoznavanja djece izložene nasilju kao žrtava nasilja.
– Definiranje i standardizaciju svih usluga za žene žrtve nasilja, osiguravanje njihove adekvatne teritorijalne rasprostranjenosti te razrada novog, adekvatnog, dugoročnog modela financiranja (koji će uključivati shemu sufinanciranja od strane jedinica lokalne/područne samouprave.
