22. rujna u Hrvatskoj se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, u spomen na tri ubijene žene na zagrebačkom Općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice Mato Oraškić usmrtio svoju suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić te sutkinju Ljiljanu Hvalec, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković. Pet godina poslije, 15. listopada Hrvatski sabor proglasio je 22. rujna, Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama u znak sjećanja na ovaj nemili događaj, ali prije svega s ciljem osvještavanja problema nasilja nad ženama kojem su svakodnevno izložene, a najčešće u krugu vlastite obitelji te od strane muških partnera. Najbrutalniji oblik nasilja nad ženama je ubojstvo, u javnosti sad već prepoznato kao femicid.
Femicid je zločin ubojstva iz mržnje počinjen prema ženi samo zato jer je žena i kao takva je percipirana kao slabija i manje vrijedna u društvu. U Hrvatskoj govorimo o zabrinjavajućoj pojavi femicida i to posebno o ubojstvima žena počinjenih od strane intimnih partnera. U prvih 8. mjeseci ove godine ubijeno je 12 žena od strane bliskih muških osoba. Važno je istaknuti da je femicid rezultat ili posljedica dugoročne i sustavne izloženosti žena raznim oblicima nasilja kao što su psihičko, fizičko, ekonomsko, seksualno. Samim tim je posljedica neadekvatnog reagiranja sustava na nasilje nad ženama i to treba mijenjati i ženama vjerovati!
Hrvatski Kazneni zakon je predvidio zločin iz mržnje temeljem roda, ali femicid kao takav nije posebno zakonski definiran, a još manje je prepoznat kroz pravosudnu praksu. Pohvalno je da je Vlada zabrinuta posljednjim slučajevima koji su ukazali na fatalne posljedice sustava koji ne razumije i ne podržava problem rodno uvjetovanog nasilja nad ženama, najavili unaprjeđenje zakona i zakonodavnih postupaka za zaštitu žena od nasilja i nasilja u obitelji.
U izvještaju o primjeni Istanbulske konvencije GREVIO-u koje potpisuje niz udruga među kojima su i Domine posebno je naglašen izostanak razumijevanja rodne dimenzije nasilja na svim razinama, nedostatak standarda za praćenje pojave nasilja u društvu, nedovoljna educiranost provoditelja politika, niska razina učinkovitosti međusektorske suradnje u pristupu problemu sprječavanja i borbe protiv nasilja nad ženama i u obitelji, nedovoljna zaštita i podrške žrtava (izostanak dugotrajnog terapijskog pristupa i uopće nerazumijevanje potrebe za terapijskim radom i psihološkom podrškom žrtvi) te blagi kazneni sustav.
Domine, već dvije godine zagovaraju otvaranje prvog kriznog centra za rad sa ženama preživjelim seksualno i druge oblike nasilja u Splitu što je nadamo se u završnoj fazi. Postignuta je suradnja s Gradom Splitom, Županijom splitsko-dalmatinskom te Centrom za socijalnu skrb u Splitu. Da bi projekt kriznog centra krenuo potrebna je suglasnost Ministarstva rada i potpisivanje ugovora Domina s Gradom Splitom. Podsjećamo, krizni centar je hitan i siguran privremeni smještaj za žene koje su preživjele seksualno i druge oblike nasilja. Ovakvog i sličnih sigurnih smještaja (skloništa, sigurna kuća) kritično nedostaje u Hrvatskoj, a posebno na području Splitsko-dalmatinske županije koja zadovoljava tek 10% preporučenih kapaciteta za privremeni sigurni smještaj žena i djece žrtava nasilja, a prema preporukama Vijeće Europe.
