Tijekom 2022. te početkom 2023. godine sociologinje udruge Domine, Tea Bošnjak, Petra Sinovčić te Katarina Križan radile su na prikupljanju životnih priča žena koje imaju iskustvo smještaja u sigurnim kućama u Hrvatskoj. Izvještaj o provedenom istraživanju dostupan je na mrežnoj stranici udruge od druge polovine veljače.
Tijekom istraživačkog perioda prikupljeno je 8 životnih priča žena s iskustvom smještaja u sigurnim kućama u Hrvatskoj. Sugovornice u istraživanju su bile žene s iskustvom boravaka u sigurnim kućama / domovima / skloništima za žene koje su preživjele nasilje. Za istraživanje nije bilo važno koliko su korisnice boravile u samom smještaju niti koji je njegov oblik bio (je li autonomno sklonište, pod upravom Caritasa ili županije, odnosno institucionalno) s obzirom na to da je bilo važno saznati što su one vidjele kao svoje potrebe unutar skloništa i eventualno po izlasku iz sigurnog smještaja. Također, ni dob korisnica ni mjesto iz kojeg dolaze nisu bile važne karakteristike prilikom pronalaska sugovornica.
Cilj ovog istraživanja bila je dubinska dokumentacija iskustava žena koje su boravile u tzv. sigurnim kućama. Istraživačice su nastojale saznati stvarne potrebe žena kod ulaska i boravka u sigurnim kućama/skloništima te prilikom izlaska u svrhu kreiranja sadržaja koji više odgovara njihovim potrebama. Usklađivanje sadržaja, točnije dostupnih usluga unutar sigurnih kuća i skloništa stvarnim potrebama korisnica, kao i socijalnih usluga koje su im dostupne po izlasku iz sigurnog smještaja bi ovakve vrste usluga učinile još uspješnijima te potencijalno smanjilo broj žena koje se po izlasku vraćaju nasilnim partnerima.
Istraživanje je pokazalo da u određenim područjima postoji problem pronalaska smještaja i dugotrajnog čekanja, također uočeno je da žene dugi niz godina trpe nasilje, prije nego se odluče na to da zatraže siguran privremeni smještaj. Uočen je problem neusklađenosti između usluge smještaja koju većina žena koristi maksimalno, odnosno u razdoblju od godinu dana, te pronalaska smještaja nakon izlaska iz skloništa koji nije osiguran. To je ujedno i jedan od čestih razloga zašto se mnoge žene nakon bezuspješne potrage za stanom, odluče na vraćanje životu s nasilnikom. Unatoč tome da tijekom boravka u skloništu razvijaju vlastiti plan reintegracije nakon izlaska taj plan je nemoguće realizirati upravo zbog nepodržavajućeg sustava.
Udruga Domine i ovim putem zahvaljuje organizacijama civilnog društva koje su nam pomogle pri provedbi ovog istraživanja, a posebno onima koje imaju smještaj žena žrtava obiteljskog nasilja.
Istraživanje je provedeno kao dio aktivnosti u trogodišnjem programu „Mreža ženske podrške“ kojeg financira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Publikaciju možete pronaći na slijedećoj poveznici.
