Bosanska 4, 21 000 Split, Croatia
tel. +385 21 537 272
tel. +385 21 344 688
fax. +385 21 531 722
email: domine@domine.hr
Zagrebačka banka: 2360000-1101679303

Siniša... kuca li surogat majčinstvo i na vaša vrata?

Nakon što je još prošle godine nadležno medicinsko-etičko vijeće većinom glasova zauzelo pozitivan stav o legalizaciji altruističkog surogat majčinstva, švedska vlada upravo razmatra mogućnost izmjene pravnog okvira koji bi dopustio takvu praksu, a rezultati tekućih istraživanja, odnosno konkretni zaključci Ministarstva pravosuđa očekuju se kroz nekoliko mjeseci. Ova je mogućnost digla na noge, pak, Švedski ženski lobi koji se, kao i neke druge feminističke organizacije u toj zemlji, izričito protivi ideji legalizacije altruističkog surogat majčinstva. Zašto?

Surogat majčinstvo za njih je ništa drugo nego trgovina ženskim tijelima i djecom te predstavlja direktan napad na tjelesni integritet žene, stoga su i pokrenule kampanju “Feminističko NE surogat majčinstvu”, koju je podržao i Europski ženski lobi.

- Pravo na tjelesni integritet predstavlja jedno od temeljnih ljudskih prava, dok pravo na imanje djece ne spada u tu kategoriju. Osim toga, iskustva su pokazala da je vrlo tanka linija između komercijalnog i altruističkog surogat majčinstva, a u oba slučaja žensko tijelo služi samo kao privremeni kontejner ili posuda – smatra Rada Borić, članica Europskog ženskog lobija (EWL).

Ipak, oko ovog pitanja, kao uostalom i kod pitanja legalizacije prostitucije ili pornografije, lome se koplja i među samim feministkinjama, jer za razliku od spomenute pozicije Europskog ženskog lobija, koja surogat majčinstvo naziva privremenim ropstvom, odnosno povratkom u kmetsvo, dio feministkinja podržava ovu ideju prepoznajući u njoj samo produžetak reproduktivnih prava žene. Pravo izbora na odluke o svom tijelu, tvrdi ova struja, ne može se limitirati na, primjerice, pravo na abortus već žena mora imati pravo, ako tako odluči ustupiti i svoje reproduktivne usluge. “Ako se donira sperma, zašto se ne bi donirale i reproduktivne usluge?” – jedna je od paralela koje povlače.

Međutim, kritičari ovih krajne liberalnih teza upozoravaju kako ovakav pristup pogoduje klimi u kojoj ženska tijela postaju samo “tvornice djece” te se u stvarnosti za usluge “unajmljivanja”” svojih maternica u velikom postotku odlučuju upravo siromašne žene. Za moge je, dakle, ovo pitanje prije svega klasno jer nećete pronaći mnogo žena koje, primjerice, pripadaju višoj klasi kako pružaju reproduktivne usluge nekoj obitelji iz srednje ili radničke klase. A ugovori, posebice oni prekogranični, odnosno sklopljeni u zemljama trećeg svijeta, nerijetko imaju vrlo eksploatatorske odredbe.

- Surogat majkama se često određuje ugovorom što smiju jesti, kojeg doktora mogu posjećivati, s kime se mogu viđati, a uglavnom im se zabranjuje i pravo na pobačaj – upozorava Rada Borić.

Da je ovo između ostalog i klasno pitanje, misli i Mirjana Kučer, koordinatorica splitske feminističke udruge Domine, pa upozorava kako bi bilo izuzetno opasno ukoliko bi se slična inicijativa uskoro pokrenula u Hrvatskoj jer se naša zemlja nalazi u fazi duboke krize i sve izraženijeg socioekonomskog raslojavanja.

-Možemo se s pravom zapitati hoće li se i hrvatske žene, pod utjecajem ovih trendova, a slijedeći dosadašnja kretanja u kojima su, na međunarodnom tržištu rada, mahom zauzele uloge servilnih radnica, dadilja i njegovateljica, uskoro naći na tom tržištu i kao surogat majke. Bojim se da nam je to izvjesna sudbina! U ekonomsko osiromašenim društvima izlišno se pozivati na pravo na izbor jer ono u ovom slučaju prvenstveno služi korisnicima usluga surogat majki – kaže Kučer.

Zagovornici legalizacije surogat majčinstva u Švedskoj, ali i u drugim zemljama, pozivaju se na jasnu razliku između altruističke i komercijalne varijante. Za razliku od komercijalne kod koje se sklapa ugovor s dogovorenim iznosom za reproduktivnu uslugu, altruistička varijanta podrazumijeva da se ta usluga pruža besplatno, iako se uglavnom dopušta da osobe koje koriste uslugu surogat majke pokrivaju njezine “tekuće životne troškove”, posebice one vezane uz trudnoću. Po njima se radi i o predrasudi da su u surogat majčinstvo uvučene slabo informirane žene nesposobne za donošenje samostalnih odluka o svome tijelu. Takav stav je patronizirajući, tvrde te se pitaju zašto u njima naprosto ne vidjeti ono što one zapravo jesu – “brižne, suosjećajne osobe koje žele pomoći drugim ljudima u ostvarenju njihovog sna da imaju svoje dijete”.

Gertrud Åström, predsjednica Švedskog ženskog lobija odlučno tvrdi da iskustvo iz zemalja koje su već legalizirale altruistično surogat majčinstvo, kao što su Velika Britanija, Nizozemska ili Sjedinjene Američke Države, jasno pokazuje kako je nedugo nakon legalizacije uslijedila komercijalizacija.

- Jako je malo načina da se spriječi uvlačenje novca i podmićivanje, kao i društveni pritisak te da se kontroliraju relacije moći među zainteresiranim stranama. O spomenutim stvarima se obično ne raspravlja u javnim debatama, niti ih se previše uzima u razmatranje – upozorava Åström napominjući kako ovo pitanje otvara brojne etičke dileme.

- Pravo čovjeka da s drugom stranom uđe u ugovornu obvezu nije apsolutno, niti je to ikada bilo. Na primjer, osoba ne može ući u ugovor kojim se kao rob podčinjava drugoj osobi bez obzira jesu li obje strane svjesne svojih odluka, niti se smije ugovarati zločin poput ubojstva. Stoga je i sklapanje ugovora o surogat majčinstvu za Švedski ženski lobi nevaljano jer se njime žene odriču prava na svoj tjelesni integritet tijekom trudnoće. U temeljima ugovora stoji mogućnost primoravanja do njegova ispunjenja pa se možemo zapitati što ako surogat majka tijekom trudnoće promijeni svoje mišljenje. Možemo li joj zabraniti pravo na pobaćaj? Može li “naručitelj” tražiti obeštećenje ako ne iznese trudnoću do kraja? Pravni sustav naprosto ne smije dopustiti realizaciju ugovora u kojem se žena odriče svojih ljudskih prava – zaključuje Gertrud Åström.

A da takve etički skliske situacije nisu baš samo hipotetičke potvrđuje, na primjer, i slučaj Amerikanke Crystal Kelley iz Connecticuta kojoj je, kao surogat majci, bračni par “naručitelja” ponudio nagradu od 10 tisuća dolara ako abortira jer se otkrilo da nosi abnormalan plod. Surogat majka je to odbila, no kako je ugovorom bilo definirano da ona nije roditelj djetetu već spomenuti par, preselila se u drugu državu gdje je rodila i dijete dala na posvojenje.

Međutim, budući se s problemom nepolodnosti bori veliki broj ljudi (prema podacima Američkog udruženja opstetičara i ginekologa ta se brojka kreće oko 10 posto za žene u fertilnoj fazi života) praksa surogat majčinstva, za pretpostaviti je, tek će doživjeti svoj procvat. Tome bi svakako mogla kumovati i činjenica da vlade pojedinih zemalja u surogat majčinstvu vide i mjeru pronatalitetne politike, pa ne najmjeravaju povećanje svog radno sposobnog ili obrambenog potencijala, ugroziti “tričarijama” poput ženskih prava.

Zagovornici surogat majčinstva tvrde kako je riječ o praksi koju, kroz različite varijacije, možemo pratiti daleko u povijest. U tom kontekstu obično se spominje biblijska priča o neplodnoj Abrahamovoj ženi Sari umjesto koje je njezina služavka Hagar rodila dijete. No, sličan argument o povijesnom kontinuitetu koriste i zagovornici legalizacije prostitucije, kao, navodno, najstarijeg zanata. Međutim, i ubojstvo postoji od davnih dana, pa nikome ne pada napamet legalizirati isto tako da spomenuti argument slado drži vodu.

Moderni koncept surogat majčinstva datira, pak, iz sredine 70-ih godina prošlog stoljeća, a prema nekim izvorima, prva uređena komercijalna usluga ove vrste ugovorom je potpisana 1980. godine kada je 37-godišnja žena dobila 10 tisuća dolara za iznajmljivanje maternice. Od tada do danas, surogat majčinstvo je postalo vrlo popularno, pa su se u međuvremenu namnožili i neki posve bizarni sluačajevi poput onoga iz 2005. kada je 58-godišnja žena kao surogat majka porodila vlastite praunučice blizanke.

Ljudi sa Zapada masovno su krenuli na Istok gdje se razvila industrija surogat majčinstva zbog lošeg ekonomskog stanja, posebice u Indiju. Tamo je dozvoljeno komercijalno surogat majčinstvo, a cijene medicinskih usluga zbog visoke kompetitivnosti bolnica su povoljnije nego drugdje po svijetu. Kompletni bolnički troškovi, uključujući oplodnju, porod kao i naknadu za surogat majku, uglavnom ne prelaze 30 tisuća dolara, a mogu se naći već za 10. Jedna studija provedena u Anandu, u Indiji, otkrila je, pak, kako je oko 50 posto tih žena nepismeno te ne mogu niti pročitati ugovor koji potpisuju, predajući tako svoje tijelo kao gnijezdo za nečiji biološki materijal.

A baš ideja potomaka koji će dijeliti isti genetski materijal kao njihovi roditelji-naručitelji leži u temelju surogat majčinstva. Za jedne je ta činjenica prednost koju slave, za druge, pak, izvor kritike jer je u osnovi riječ o narcisoidnoj želji da se produži neka obiteljska loza iako na raspolaganju stoji institut usvajanja neželjene, odnosno napuštene djece. No, bez obzira zauzeli pro ili kontra stranu, jedno je sigurno – surogat majčinstvo sve glasnije kuca na zakonodavna vrata mnogih zemalja. Ostaje vidjeti hoće li mu možda jednog dana i Hrvatska otvoriti svoja vrata.

http://sinisajovic.com/2014/12/23/kuca-li-surogat-majcinstvo-i-na-nasa-vrata/

print pdf mail