Bosanska 4, 21 000 Split, Croatia
tel. +385 21 537 272
tel. +385 21 344 688
fax. +385 21 531 722
email: domine@domine.hr
Zagrebačka banka: 2360000-1101679303

Mirjana... Gruzija - mješavina starog i novog svijeta

Gruzija, engleski Georgia, zemlja svetog Jurja, glavnog sveca i zaštitnika, po kojem je i dobila ime. Gruzijci pak svoju zemlju nazivaju Sakartvelo, po jednom od južnokavkaskih naroda koji žive na ovim prostorima. Prvi dojam o Gruziji je pomalo zbunjujući. Valjda je to tako kad nemate nikakva očekivanja i slabu predstavu o mjestu koje posjećujete. Razlog mog posjeta je ljetna feministička škola koju su gruzijske feministkinje pokrenule po uzoru na hrvatsku ljetnu feminističku školu, famozni FLJUŠ. Naime, kolegice iz Gruzije boravile su u Hrvatskoj 2006. te neka od naših iskustava primijenila i u svom radu u promoviranju prava žena i ravnopravnosti spolova. Polaznice ove škole su mlade žene iz nevladinog sektora, ali i iz parlamenta i državnih institucija. Na ljetnoj feminističkoj školi boravim zajedno s kolegicama iz Europske feminističke inicijative koja je posebno aktivna u području Euro-Mediterana, a u posljednje vrijeme sve više i na području Srednje Azije. Sjedište organizacije je u Parizu i Amanu i jedna je od rijetkih međunarodnih organizacija žena koja je svojim projektima koji promiču rodnu ravnopravnost prisutna u osjetljivim područjima kao što su Sirija i Irak. Zbunjujući dojam nije me prošao ni nakon nekoliko dana boravka. Naime u Gruziji sam se osjećala kao u nekom međuprostoru ili međuvremenu, naravno u odnosu na prostor i vrijeme iz kojega dolazim. Nije Europa, nije ni Azija, u nekim dijelovima, a boravile smo isključivo na jugozapadu zemlje, u regijama i pokrajini uz Crno more, podsjeća na jug Sjedinjenih država po načinu gradnje kuća i količini izazvanog kiča i glamura; nije selo, nije grad, jer ništa čudno da vam oko hotela ili zgrade parlamenta pasu krave i pokoji konj; nije socijalizam, nije kapitalizam, svakako trag tranzicije i globalizacije je neizbježan. Godine u sastavu Sovjetskog Saveza su ostavile traga. Nekako imam dojam kao da je presječena tradicija, pa se u posljednjih dvadesetak, možda i puno manje godina pokušava nadoknaditi ono nešto izgubljeno. Ne čudi stoga da je Gruzija 23. u svijetu po slobodnom ulaganju. I to donekle doprinosi gospodarskom oporavku nakon sloma 2003. Posebno se ulaže u turističku ponudu. Većina gostiju na Crnom moru su iz Azerbajdžana i Armenije, te na zadovoljstvo domaćina, sve više se vraćaju gosti iz Rusije. Ipak, standard je vrlo nizak i prosječna mjesečna primanja iznose tek nešto više od 125 EUR ili 250 gruzijskih lara. Inače, euri i nisu toliko popularni, u odnosu na dolar, na primjer. Gruzija danas, barem ovaj dio koji smo posjetile je zemlja suprotnosti. Od benzinskih postaja na ogoljenoj livadi, do svemirskih benzinskih postaja u modernom, novom dijelu Batumia, koji užurbano prilagođava svoju gradsku infrastrukturu turizmu. Oronule fasade starih kuća s prekrasnim ali ruzinavim (nije ni čudo kad pada toliko kiše) ornamentalnim ogradama i prekrasno uređene okućnice i vrtovi cvijeća. U Kabuletiju, postoji i veliki botanički vrt koji, kažu domaćini sadži sve drveće ovog svijeta. Svakako, nemoguće je ne primijetiti predivne drvorede magnolija, platana ili eukaliptusa. I kao što u Grčkoj ili Jordanu iz ploča na kućama vire armature, jer na taj način stanovnici izbjegavaju plaćanje poreza na završenu nekretninu, tako u Gruziji, ljudi, valjda iz razloga uštede na fasade zakucavaju limove. Možda je jeftino, ali je jako ružno i daje upravo dojam oskudice i siromaštva. Dojam suprotnosi u Batumiju pojačava kontrast različitih stilova gradnje. Takozvane Hruščovljeve stambene zgrade s balkonima obloženim obojanim pleksiglasom u totalnom su nerazmjeru s modernom tornjevima univerziteta i hotela koji se podižu u neposrednoj blizini.

Gruzija i Hrvatska, zapravo imaju dosta toga zajedničkog. Osim što su obe države samostalnost stekle raspadom komunističkih država, Gruzija kao i Hrvatska ima između četiri i četiri i po milijuna stanovnika i površinom je tek nešto veće od Hrvatske. Obje zemlje imaju izlaz na more, tradiciju vina i višeglasnog pjevanja. Naravno, obje zemlje su dominantno muške i nogomet je, pa sigurno najpopularniji sport. Ono što me je posebno oduševilo je činjenica da je sredina ljeta, a boja koja dominira krajolikom je travanjski zelena. Za razliko od mora, čiji naziv Crno, u potpunosti odgovara boji i niti malo ne privlači. Većina plaža su pjeskovite, poput naših Bačvica, osim one u Batumiu, koja je od malo većih, plosnatih kamenčića. Inače, plaže u Batumiu i okolici protežu se dužinom od 40 km i izuzetno su uređene. Tako bogatstvo ponude na plažama nadomješta nedostatak uživanja koje pruža kupanje u Crnom moru.

Naravno, ako niste znali, iznenadit će vas činjenica da je gruzijski jezik poprilično nerazumljiv, teško se uči i nema nikakve veze s indo-europskim jezicima. No lako ćete se snaći i s engleskim, pogotovo u hotelima i restoranima. Gruzijci su također ponosni na svoje pismo, mxedruli koje ima 33 znaka i staro je nekih 1000 godina. Gruzija je nakon Armenije, druga država koja je prihvatila kršćanstvo kao državnu religiju 325. godine. Osim toga tradicija vina, koje se gruzijski naziva gwino stara je preko 8000 godina. Priče kažu da su Francuzi dolazili u Gruziju učiti o vinima. Osim vina, ne smijete propustiti izvanrednu ponudu specifične gruzijske kuhinje. U restoranima se može sasvim pristojno jesti za nekih 40-ak kuna. Naravno, dosta toga ovisi o mjestu. Tako je na središnjem trgu u Batumiu, kapučino 3 i po eura, a botilja vina i do 45 eura, odnosno 90 lara.

Posebna specifičnost Gruzije, kada govorimo o ženskim pravima je državni Institut za utvrđivanje nevinosti, koji godišnje izda do 200 uvjerenja o nevinosti djevojke, na zahtjev budućeg mladoženje ili njegove obitelji. Pregled je naravno stručan i obavljaju ga liječnici specijalisti. Naime, kako se radi o izrazito tradicionalnoj patrijarhalnoj državi u kojoj je 84 % stanovništva ortodoksno i u kojoj je do prije neku godinu dok nije postalo kazneno djelo, postojao problem prisilnih brakova i otmica djevojaka, zahtijevana suzdržanost od spolnih odnosa prije stupanja u brak od mladića i djevojaka, možda i ne čudi. Osobito ako uzmemo u obzir retradicionalizaciju i regresiju ženskih prava svugdje u svijetu, a posebno u tzv. tranzicijskim zemljama. Uostalom, poglavar gruzijske crkve izazvao je opći skandal i pobunu organizacija žena, kada je izjavio da je zadatak žena da muža nakon posla dočeka kući s vodom, izuje mu cipele, te opere i obriše noge. Gruzija, svakako želi postati zemlja Europske unije i prilagođava svoju politiku europskim standardima. Ipak, na području uspostave mehanizama za ravnopravnost spolova, imaju tek Savjet za ravnopravnost spolova, koji čine članice i članovi parlamenta, te koji ima samo savjetodavnu ulogu, dok je u parlamentu zastupljeno 11% žena i ne postoje izborne kvote, već kao i kod nas neučinkovite novčane sankcije za stranke. S nekima od članova Savjeta za ravnopravnost srele smo se u ljetnom parlamentu koji zasjeda u Kutaisiu. Sadašnji predsjednik Mihail Sakašvili dao ga je izgraditi da bi navodno potaknuo gospodarski razvoj južnog dijela države. No, kako se radi o skupom pothvatu godišnjeg preseljenja čitavog parlamenta tijekom ljetnog zasjedanja u drugu zgradu i u drugi kraj zemlje, razmatra se mogućnost napuštanja ideje i ustupanja ogromne zgrade parlamenta univerzitetu.

Sve u svemu, put je bio inspirativan i nezaboravan. S malom dozom gorčine moram zaključiti da bi naši turistički djelatnici i gradski poglavari, mislim pri tom na Split imali što naučiti od svojih kolega u Batumiju. Povratak u Split u ranim jutarnjim satima, autobusom iz Zagreba, suočio me je sa smećem na ulicama i sivilom grada, kakvog nema u Gruziji, a izlazak iz autobusa pratio je šokantan miris muškog urina i smeća. Odlučimo se, jesmo li lučki ili turistički grad i jesmo li grad?
 

print pdf mail