Bosanska 4, 21 000 Split, Croatia
tel. +385 21 537 272
tel. +385 21 344 688
fax. +385 21 531 722
email: domine@domine.hr
Zagrebačka banka: 2360000-1101679303

Mirjana...Zdravstveni odgoj

Zdravstveni odgoj - početak uvođenja načela ravnopravnosti spolova u hrvatski obrazovni sustav

U glasu protiv razuma čuje se i glas žena. Onih koje deklarativno prihvaćaju retradicionalizaciju i svjesno ili ne negiraju činjenicu da su im upravo žene koje zagovaraju rodne teorije svojom borbom i nastojanjima osigurale napredovanje u privatnom i javnom životu.
Republika Hrvatska još od druge polovice 90-tih postupno provodi integraciju načela ravnopravnosti spolova u nacionalne i lokalne javne politike. Donose se strategije, zakoni, uspostavljaju institucionalni mehanizmi. Organizacije civilnog društva rade programe u školama kroz koje djeca uče o razlici između roda i spola, potiču rodnu ravnopravnost i preveniraju rodno uvjetovano nasilje. Nemalo su puta aktivistice koje zagovaraju ravnopravniji položaj žena i muškaraca u društvu upozoravale da bez promjena u obrazovnom sustavu i uklanjanja rodnih stereotipa iz udžbenika za osnovne i srednje škole, neće biti ni vidljivijih promjena u odnosima žena i muškaraca. Drugim riječima, žene će se i dalje suočavati s brojnim oblicima diskriminacije. Čemu onda kampanja protiv uvođenja zdravstvenog odgoja i modula IV koji se bavi odnosom spola i roda? Čak što više, agresivnost kampanje koju vodi crkva i katoličke udruge nameće niz pitanja. Na primjer, tko se to i zašto boji roda i promijene rodnih odnosa? Tko i zašto ne prihvaća zdravstveni odgoj u školama? Protiv koga ustaje katolička crkva? Zašto nema jasnije reakcije Vlade? Zašto se nije oglasio Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske? Zašto je pitanje zdravstvenog odgoja bitno pitanje javne polemike, a pitanje rekordne nezaposlenosti prihvaćamo kao statističku činjenicu?...
Od proteklog ponedjeljka, s početkom novog polugodišta, zdravstveni odgoj postao je dio redovnog školskog programa. Zvuči nevjerojatno, ali pitanje zdravlja, postalo je top tema političkog prepucavanja. Najžešći zagovornici protiv zdravstvenog odgoja su crkva i udruge koje promoviraju kršćanske vrijednosti. Iste one udruge koje su prije nekoliko godina izradile svoj program spolnog odgoja. Program se temeljio na teologiji tijela, koju je u svojih 129 izlaganjima srijedom u vremenu od 1979. do 1984. razvio Ivan Pavo II. Konzervativnom pristupu promoviranom kroz famozni program Teen Star suprotstavila se Građanska koalicija Stop rizičnom spolnom odgoju, koju je početkom siječnja 2007. pokrenula udruga CESI iz Zagreba, a kojoj je pristupilo više od 120 udruga, uključujući i Domine. Kao kompromisno rješenje oba programa su se tijekom naredne godine eksperimentalno provodila u određenim školama. Uvođenje zdravstvenog odgoja na neki je način nastavak priče, jer je seksualno zdravlje važan dio zdravog odrastanja. Upravo je pitanje roda postalo sporno za većinu protivnika zdravstvenog odgoja. Najjači glasovi protiv dolaze iz najviših crkvenih struktura i ne posustaju, plašeći ljude pričama o moralnom krahu i ugroženosti čistoće nacije vladavinom istospolnih parova a zapravo vladavinom žena. Žena, koje polako, ali sigurno osvajaju područja koja su nekad pripadala isključivo muškarcima, počevši od obrazovanja, do visoke politike. Pitanje je samo kada će katolička crkva prepustiti svoje oltare ženama svećenicama, a to će se sigurno dogoditi.
Kritičari uvođenja zdravstvenog odgoja pozivaju na otpor „rodnoj ideologiji“!?! Odnosno teoriji roda. Crkvene kritike idu tako daleko da se spominje „rodna hereza“ kao najveća prijetnja suvremenom kršćanstvu. U javnim istupima crkvenih velikodostojnika može se svašta pročitati, od toga da „..najopasniji izazov dolazi od teorije roda (u originalu „ideologia del gender“), nastale u feminističkim i homoseksualnim okruženjima na engleskom govornom području, i sada već uvelike raširene po svijetu…“, kako to tumači predsjednik Papinskog vijeća za obitelj, kardinal Ennio Antonelli do toga da rodna ideologija svoje ideološko uporište pronalazi u marksizmu (belgijski teolog i svećenik Michel Schooyans) nebulozno povezujući borbu podređene žene protiv muškarca u heteroseksualnoj i monogamnoj obitelji s klasnom borbom podređenog proletarijata protiv kapitalista. Bilo kako bilo ispada da za crkvu najveća opasnost po očuvanje tradicionalnih vrijednosti i tradicionalne obitelji dolazi od žena. Moglo bi se zaključiti da u pozadini ovakve reakcije stoji strah od promjene tradicionalnih uloga i strah od (ne)moći, gubitka materijalne bezbrižnosti, društvenih statusa i privilegija.
Populistički, neodgovorni građanski i politički nastupi još jednom šalju pljusku obrazovanju, znanosti i stručnosti i tako potvrđuju praksu njegovanu u posljednjih 20 godina. Politički i crkveni protivnici traže da se provede javna rasprava kojom će se odrediti sadržaj školskih kurikuluma. Kao da su važeći program zdravstvenog odgoja pisali vanzemaljci, a ne stručnjaci i stručnjakinje. Kritičari roda uglavnom nemaju pojma što je rod, niti ga žele razumjeti, kao što ga često ne razumiju ni oni kojima se ti isti kritičari obraćaju. A sve to da bi se spriječilo prijeteće „mijenjane svjetonazora i naravi obitelji“. Kojeg svjetonazora? Onog koji tolerira licemjerje i zataškava afere najbrutalnijeg nepoštivanja upravo tijela i tjelesnog i spolnog integriteta. Koje obitelji? One u kojoj mama kuha i pere čarape, te zajedno s kćerkom servira ručak, dok tata radi (ili čita novine i razmišlja o sportu i politici), a mlađi braco se bezbrižno igra autićima i to sve u tri popodne nakon škole i posla? To sigurno nije obitelj zaposlene žene, obrazovane žene, žene u politici i na rukovodećim pozicijama u ekonomskom, političkom ili bilo kojem drugom segmentu javnog života! U glasu protiv razuma čuje se i glas žena. Onih koje deklarativno prihvaćaju retradicionalizaciju i svjesno ili ne negiraju činjenicu da su im upravo žene koje zagovaraju rodne teorije svojom borbom i nastojanjima osigurale napredovanje u privatnom i javnom životu. Nedavno se tako, po pitanju zdravstvenog odgoja oglasila i zajednica žena stranke u opoziciji, čija je predsjednica nazvala uvođenje zdravstvenog odgoja „ultimatumom bez demokratske javne rasprave“. Što to drastično mijenja zdravstveni odgoj u kurikulumu za osnovne i srednje škole, a da je o tome potrebno javno raspravljati ili odlučivati o tome na referendumu!?! Kolika je to snaga poruke kroz nekoliko sati zdravstvenog odgoja da će promijeniti „svjetonazor i narav obitelji“!?! Kolika je to slabost poruka na satovima vjeronauka koji djeca slušaju dva puta tjedno, pa da je doveden u pitanje svjetonazor i integritet i zdravlje djece i same obitelji??? Ili sve to skupa zapravo nema nikakve veze s uvođenjem zdravstvenog odgoja i rodnom osjetljivošću, odnosno primjenom načela ravnopravnosti u školskom programu? Ne radili se tu o nastojanjima da žene u vrijeme gospodarske depresije još jednom podmetnu svoja leđa i povuku se u obitelj, ne bi li tako što više mjesta na tržištu rada pripalo muškarcima, kojima su upravo patrijarhat i crkva kao njegova najčvršća dala rodnu ulogu hranitelja obitelji i moć donošenja odluke.
Ponašanje crkve po ko zna koji put nam pokazuje da najbolje pliva u neznanju. Vjerski fundamentalisti, islamski, katolički ili ortodoksni, ili bilo koji drugi ujedinjeni su u kritici teorije roda koja za njih znači priznavanje istospolnih brakova. Zloupotreba teorije roda i manipuliranje seksualnim i reproduktivnim pravima žene potvrđuju pogubljenost crkve i otpor promjenama odnosa žena i muškaraca u društvu. Nije li više vrijeme da se katolička crkva reformira i postane otvorena za sve vjernike jednako?!
S druge strane, ne čudi što nema ni jasnije reakcije Vlade. Jer i Vladi koja ne nalazi odgovor na produbljivanje ekonomske krize i crkvi koja brani patrijarhalnu ulogu žene kao sluškinje muškarcu i obitelji odgovara vraćanje žene u stereotipnu ulogu majke i domaćice kojoj ne pripada prostor javnog, dakle ni područje svijeta rada, a niti politike!!! Rodne uloge određene su između ostalog, društvenim vrijednostima i mijenjaju se. Zvuči možda smiješno ali dvadesetih godina prošlog stoljeća prva Splićanka koja je odjenula hlače bila je uhićena. Jesu li oni koji zagovaraju očuvanje tradicionalnih vrijednosti, ujedno zagovornici povratka na ovakav odnos prema ženi i muškarcu?. Napad na rodno osjetljivu politiku, koja podrazumijeva i uvođenje načela ravnopravnosti u škole i uvrštavanje učenja o rodu u školske kurikulume, bez dvojbe je napad na temeljne ustavne vrijednosti i rodno osviještenu politiku koju je Hrvatska počela provoditi još od 1997. i uspostave prvog Vladinog povjerenstva za ravnopravnost spolova. Negiranje je to nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti, europskog i svjetskog koncepta rodno osviještene politike, nacionalnih zakona i međunarodno priznatih i ratificiranih konvencija i ugovora, poput Pekinške platforme i Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena. Zato je neprihvatljiv izostanak reakcije Ureda za ravnopravnost spolova i lokalnih povjerenstava. (Reagirao je samo ured Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova). Ne govori li izostanak oštrije reakcije Vlade i državnih tijela imenovanih s ciljem promicanja i zaštite načela ravnopravnosti spolova i provedbe koncepta rodne politike sve o tome koliko je taj koncept zaživio u Hrvatskoj i koliko je jednakost žene i muškarca prioritet i vlasti i politike?
 

print pdf mail