Bosanska 4, 21 000 Split, Croatia
tel. +385 21 537 272
tel. +385 21 344 688
fax. +385 21 531 722
email: domine@domine.hr
Zagrebačka banka: 2360000-1101679303

Siniša... Kako Hrvatice stoje s emancipacijom

Umorna sam više od ovog svijeta u kojem je novac jedini bog. To je muška igra sa štetnim posljedicama i za njih same, baš kao i za one žene željne moći koje se pretvaraju u ženske muškarce samo da bi je se dočepale. Zato me nervira i to pitanje jesu li žene jači spol od muškaraca jer proizlazi iz muških koncepata, a svijetu zapravo nedostaju ženski principi – s dubokim uzdahom mi je kazala slikarica Nina Šimunović dok smo se ona, Mirjana Kučer, koordinatorica Udruge “Domine”, i ja, nakon akcije Black Carpet, kojom su aktivistkinje iz splitske udruge željele upozoriti na crni položaj žena u svijetu rada, šetali iz Marmontove prema zgradi Županije.

Tamo je Povjerenstvo za ravnopravnost spolova u povodu Dana žena organiziralo okrugli stol i predavanje ugledne hrvatske sociologinje Inge Tomić-Koludrović „Novi odnosi spolova u 21. stoljeću – Jesu li žene jači ili slabiji spol?“.

Prof. dr. sc. Tomić-Koludrović, kako mi je i sama poslije rekla na kavi, smatra da većina žena uopće ne razmišlja u kategorijama jači ili slabiji spol te da je naziv okrugloga stola vjerojatno želio ilustrirati činjenicu da žene imaju sve potrebne uvjete za društvenu jednakost.

No, svakako postoji konsenzus, istaknula je na predavanju, da presudan utjecaj na društveni status žena ima njihova ekonomska moć. A što kažu brojevi po tom pitanju? Rezultati su zapravo djelomično ohrabrujući jer je evidentan uzlazni trend. Naime, 1900. u SAD-u je manje od 5 posto žena radilo za plaću, 1950. godine njih oko 40 posto, a 2000. godine blizu 70 posto žena. Štoviše, prema istraživanju Odjela za sociologiju na Queens Collegu u New Yorku, mlade urbane zaposlene žene u velikim američkim gradovima počele su nadmašivati muškarce iste dobi u visini plaća, a slična je situacija i u Europi. No, postoci se ipak, upozorila je Tomić-Koludrović, mijenjaju kada je riječ o udanim ženama.

Stakleni strop
- Razlozi leže u promjeni radne kulture koju je donio neoliberalizam. Radno vrijeme stalno se produžuje, što ne odgovara ženama s obitelji, mnogi više ne rade samo od 9 do 5 nego puno duže, sve je češći i rad vikendom, a kompanije očekuju da su im zaposlenici na raspolaganju 24 sata na dan. Rad kod kuće, pak, nije na kraju pomogao ženama da bolje balansiraju svoje obaveze već je za posljedicu donio sve fluidnije granice između radnog i privatnog vremena – objasnila je sociologinja upozorivši kako i unatoč činjenici da su žene sve obrazovanije od muškaraca i dalje djeluje fenomen „staklenog stropa“.

Tako među 25 najbolje plaćenih izvršnih direktora u EU-u nema niti jedne žene, u Francuskoj je među top menadžerima samo 5 posto žena, a u Engleskoj je tek 17 posto direktorica na čelu 400 najvećih kompanija. Poražavajući je i podatak da su žene u EU-u u 2011. godini morale raditi 62 dana duže da bi zaradile prosječnu plaću muškarca.

Ni u Hrvatskoj nije bolja situacija jer je u 100 najjačih tvrtki tek 6 posto menadžerica. Pa, ipak među hrvatskim ženama postoji jaka svijest o važnosti emancipacije, pokazalo je istraživanje koje je nedavno provela profesorica Inge Tomić-Koludrović. Ona je došla do podatka da 63,7 posto ispitanica smatra da je emancipacija žena važna za društvo, odnosno samo 22,7 posto stanovnica Hrvatske drži da je ravnopravnost žena i muškaraca dovoljno provedena.

Prema odgovorima o različitim elementima njihove emancipiranosti, Tomić-Koludrović je grupirala hrvatske žene u četiri tipa.

Tradicionalni tip žena obuhvatio je 30,08 posto ukupnog uzorka, a karakterizira ih tradicionalna podjela rodnih i obiteljskih uloga. Tako među njima čak 71,9 posto misli da je zaposlenje dobro, ali ono što žena uistinu želi jesu dom i djeca.

Prosječna dob u ovom klasteru je 43 godine, a mahom je riječ o ispitanicama koje su se socijalizirale na selu te žive u Lici, Pokuplju, sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji.

U refleksivno-moderni tip žena prema odgovorima spada 24,06 posto ispitanica. Radi se o ženama koje ne prihvaćaju tradicionalne stavove, one su rodno emancipirane, a zapošljavanje doživljavaju kao prostor za samoostvarenje i emancipaciju. Prosječno su stare 35 godina, uglavnom su odrastale u gradu, a žive u Zagrebu, Zagrebačkoj županiji, Istri, Primorju, Dalmaciji i Slavoniji.

Treći tip hrvatske žene jest onaj predmoderni. U njega spada 14 posto ukupnog uzorka, a ima stavove koji su mnogo tradicionalniji i od tradicionalnog tipa žene. Odgojene su na selu, prosječna dob im je 58 godina te uglavnom žive u Pokuplju, Banovini, sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji.

Kao četvrti tip naše žene pojavljuje se moderni tip koji okuplja i najveći postotak ispitanica – njih 31,2 posto. One pokazuju tendenciju prema netradicionalnim rodnim i obiteljskim ulogama u kojima žena može balansirati obiteljske i profesionalne uloge. Među njima 47 posto smatra da je emancipacija žena nužna za razvoj društva, a kad im se postavi pitanje o prioritetima između zaposlenja te doma i djece, 40 posto ih odgovara da je zaposlenje dobro, ali ono što žena uistinu želi su dom i djeca. U prosjeku ove žene imaju 37 godina, a najviše žive u Dalmaciji i sjevernoj Hrvatskoj.

Profesorica Tomić-Koludrović na predavanju se pozvala i na istraživanje Vlade RH iz 2009. godine prema kojemu izgleda da građani i građanke naše zemlje imaju razvijenu rodnu svijest kada je riječ o općim pitanjima rodne ravnopravnosti, ali nemaju razvijenu rodnu svijest kada je riječ o pravima u konkretnim situacijama. S postojećim stanjem, naravno, više su nezadovoljne žene, a kao najpoželjnije mjere poboljšanja njihova položaja same sudionice istraživanja navele su: 1) otvaranje jaslica i vrtića u radnim organizacijama, 2) strože kažnjavanje neravnopravnog postupanja na temelju spola, 3) veće poštovanje ravnopravnosti tijekom obrazovanja 4) osvještavanje javnosti preko medija te 5) obrazovanje poslodavaca i zaposlenika o ravnopravnosti spolova.

Kao realan problem pojavljuje se neznatan interes za ova pitanja, pa u zaključku istraživanja stoji kako bi mjere poboljšanja trebalo usmjeriti prema senzibiliziranju i motiviranju skupina s izraženijim tradicionalnim stavovima kao i same muškarce te mlade - zaključno je objasnila Inge Tomić-Koludrović.

Uključiti muškarce
S njom bi se zasigurno složila i poznata britanska pjevačica Annie Lennox, koja je u povodu Dana žena razgovarala s novinarkom “Guardiana”, kazavši da feminizam nije o “njima i nama”, on nije za isključenje muškaraca već upravo suprotno, pruža prostor i za njihovu inkluziju. Štoviše, u borbu za ženska prava, smatra Lennox, treba uključiti mlade muškarce i dječake.

A sama je, priznaje, zaprepaštena koliko je riječ feminizam postala omražena i degradirana do razine poruge, stoga joj treba ponovno vratiti snagu i razumijevanje značenja.

Feminizam i borba za rodnu ravnopravnost ne nailaze, naravno, samo na nerazumijevanje i porugu od strane muškaraca.

Tako mi je na Dan žena jedna kolegica novinarka kazala kako zamjera našim prethodnicama koje su se borile za ženska prava jer da nije bilo njih, ona bi sada na miru sjedila kod kuće s djecom, a ne po cijele dane naporno radila. Riječ je, dakako, o temeljnom nerazumijevanju onoga za što se feministički pokret borio, a to je prije svega pravo na izbor da budeš ili ne budeš majka, kućanica, arhitektica ili političarka, pravo na izbor da budeš sve to ili ništa od toga. Feministička borba očito još nije ni blizu kraja jer društvo razumijevanja, uvažavanja i partnerskih odnosa umjesto onoga temeljenog na hijerarhijskim odnosima moći i nejednakim prilikama i dalje ostaje nedosanjani san.


Piše: Siniša Jović

http://www.slobodnadalmacija.hr/Linija-X/tabid/243/articleType/ArticleView/articleId/167134/Default.aspx

 

print pdf mail