Bosanska 4, 21 000 Split, Croatia
tel. +385 21 537 272
tel. +385 21 344 688
fax. +385 21 531 722
email: domine@domine.hr
Zagrebačka banka: 2360000-1101679303

Gabriela... Ženski jezik i pismo?

... Cilj je ovoga teksta prikaz problematike postojanja nečega što bi se moglo nazvati ženskim jezikom (lingvistički interes), a s druge strane, u domeni književnosti, osvrt na fenomen ženskoga pisma, pri čemu valja odmah naglasiti da nije moguće sve tekstove iz pera ženskih autora svrstati u ovu kategoriju. »Dokazna građa« na kojoj ću pokušati demonstrirati neke karakteristike ženskog pisma jesu tekstovi »Hrenovka u vrućem pecivu« (1980.) i »Tko sam?« (1977.) spisateljice Dubravke Ugrešić.

Jedno od standardnih poglavlja u svakome priručniku iz sociolingvistike zasigurno je ono o kategoriji roda (gender) kao jednome od bitnih sociolingvističkih parametara. Tako se obično u početku rasprave o rodnoj obilježenosti jezika sasvim zdravorazumski tvrdi da muškarci i žene, u mjeri ovisnoj o jeziku kojim se služe (npr. japanski je jezik, barem do nedavnih promjena koje su išle u smjeru neutralizacije i izjednačavanja, poznat po izrazitoj spolnoj obojenosti i distribuciji jezičnih jedinica), izabiru različita jezična sredstva da bi izrazili iste poruke. Pri tome se ne misli samo na trivijalnu činjenicu da npr. muškarci kažu bio sam, a žene bila sam, već i na to da koriste riječi i izraze impregnirane točno određenim značenjima (npr. od muškarca nećemo očekivati da pohvali novu košulju svoga prijatelja rekavši Imaš fantastičnu košulju).

Tako su se u početnim fazama feminističkog istraživanja jezika (npr. radovi Robin Lakoff) iz uobičajenih stereotipa o tome da žene koriste više kondicionala, manje psuju, više upadaju jedna drugoj u riječ i teže objedinjujućoj svrsi razgovora (naspram »muškoga« razgovora monološke naravi, u kojemu doći do riječi znači poraziti u tome trenutku vladajućeg mužjaka) donijeli zaključci da se muški jezični identitet (a time i onaj nejezični, jer sociolingvistika i polazi od pretpostavke da jezik neke zajednice na neki način reprezentira njezinu strukturu) vezuje uz pojmove moći, dominacije, standarda i neutralnoga mjerila, uz koji se onda ženski identitet shvaća kao devijacija, slabost i potlačenost. U tome je smislu, dakako, bilo moguće govoriti i o muškome i ženskome jeziku...

(iz teksta "Ženski jezik i pismo" Gabrijele Bašić)
 

print pdf mail