Bosanska 4, 21 000 Split, Croatia
tel. +385 21 537 272
tel. +385 21 344 688
fax. +385 21 531 722
email: domine@domine.hr
Zagrebačka banka: 2360000-1101679303

100 godina ženskog pokreta u Splitu

U 2018. godini navršit će se sto godina od osnivanja prve organizacije koja se bavila osnaživanjem žena i promicanjem njihovih prava, ali i radila na razvijanju društveno korisnog rada za čitavu zajednicu. Bila je to Ženska narodna zadruga. Njezina osnivačica i prva predsjednica bila je Maja Čulić. Zahvaljujući tim posebnim Splićankama ove godine obilježavamo sto godina ženskog pokreta u Splitu. Naš je projekt za sada prepoznala i sa simboličnim iznosom od 2.000,00 kn podržala Turistička zajednica grada Splita.

Stogodišnjici ženskog pokreta posvetile smo i ovogodišnji marš za prava žena, dok su druge manifestacije posvećene znamenitim ženama Splita, koje su utrle put ženama danas predviđen za kraj 2018. O tome smo govorile na ovogodišnjem ljubičastom Peristilu.

Ženska narodna zadruga osnovana je pred kraj 1918. godine s ciljem da osnaži ženu za aktivno sudjelovanje u društvenom i javnom životu, jer kako su tada napisale naše sugrađanke i prethodnice u borbi za prava žena, da bi žena mogla biti dobra majka i uzor svojoj djeci, nužno je da je prisutna i aktivna u javnom životu. Kako su ispravno tada žene u svom osnivačkom proglasu zaključile, samo takva jaka i u socijalne, ekonomske i kulturne prilike upućena žena može doprinositi razvoju i napretku društva i samo takvo društvo koje uvažava žene može ići naprijed. Da se podsjetimo, bilo je to 1918. godine. Prije ravno sto godina!

Ženska narodna zadruga djelovala u Splitu od 1918. do 1941. Osnivačica i prva predsjednica: Maja J. Čulić. Osnovale su je zapravo žene koje su tijekom I. svjetskog rata radile u Ženskoj sekciji naprednog pokreta, humanitarnoj organizacije žena koja se brinula o ratnoj siročadi i gladnoj djeci i ilegalno radile na osnivanju Države SHS. Prvo sjedište Zadruge bilo je u Kući Šperac kod Pazara, potom u palači Cindro u Krešimirovoj i najkasnije u Sumpornoj ulici iza Splitskih Toplica.

U svom Pravilniku o radu navele su slijedeće, današnjim rječnikom, rekle bismo, djelatnosti:

1) da priredjuje redovita društvena s i j e l a za razgovore, rasprave i dogovore,
2) da priredjuje javna predavanja, osobitim obzirom na žensko pitanje i na današnji položaj žene u kući, u društvu i u javnom životu, te na socijalnu skrb za djecu,
3) da unapredjuje svako nastojanje socijalnog rada, naročito za majke, djecu, odgoj djece, za udovice i siročad, a to:

- nastojanjem oko zavedenja skrbništva po zvanju i pomaganjem njegova rada u prvom redu stavljajući mu na raspolaganje skrbnice,
- ustanovljivanjem i podupiranjem ustanova za moralno i materijalno potpomaganje žena nosećih i dojilja,
- poukom majka i skrbi za dojenčad
- brigom da se na vrijeme sprječava zapuštenost djece i mladeži
- unapredjivanjem ustanova za djecu, kao: jaslica, čuvališta, dječijih zabavišta, dnevnih boravišta, školskih kuhinja, zabavišta za mladež itd.
- davanjem prigodnih ili redovitih pripomoći udovicama i siročadi za uzdržavanje ili za odgoj.

4) da posvećuje osobitu pažnju oko čuvanja narodnog zdravlja,
5) da osniva ženske strukovne organizacije,
6) da ustanovljuje i potpomaže tečajeve za kućanstvo i gospodarstvo,
7) da priredjuje umjetničke izložbe osobitim interesima za narodni vez, narodnu nošnju i ženski ručni rad,
8) da priredjuje koncerte i druge slične zabave i sastanke,
9) da ustanovljuje čitaonice, i po mogućnosti da izdaje list za žene.

Zadruga je imala i svoje sekcije i to:

• Humana sa Savjetovalištem – koja je davala savjete majkama i vodila besplatnu ambulantu
• Prosvjetna – koja je organizirala predavanja i tiskanje i distribuciju brošura
• Zabavna – koja je organizirala koncerte
• Sekciju za odgoj i zaštitu djece
• Muzikalno –vokalnu plastičnu školu
• Glazbenu školu

Prva socijalna ustanova koju je Zadruga vodila bio je Dječji dispanzer „Majka i dijete“. Zadruga je imala „Mliječnu kuhinju“ koju je vodila poznata splitska pedijatrica i jedna od prvih liječnica u Splitu, dr. Vera Škarica Bekavac. „Dječje obdanište“ vodila je Zlata Vrdoljak. Brigu o zapuštenoj djeci, kroz „Sklonište za zapuštenu djecu“ koje je djelovalo pri Zadruzi, vodila je Romilda Račić.

Tadašnji splitski dnevnik Novo doba, redovito prati i objavljuje aktivnosti Ženske narodne zadruge, pa je tako svjedočio da su žene organizirane u narodnu zadrugu pripremale božićne darove za siromašnu splitsku djecu; u svojim prostorijama organizirale tečajeve francuskog jezika i šivanja rubenine. U savjetovalištu za majku organizirale su besplatne liječničke preglede za djecu do 3 godine svih staleža dva puta tjedno. Pripremale su akcije za ratne invalide, besplatne liječničke preglede za odrasle sugrađane, glazbenu školu i sl.
Žene koje su vodile i djelovale kroz narodnu žensku zadrugu zaslužuju da im se danas, 100 godina poslije spomenemo imena: Njihova imena i svi ovi podaci ostali su sačuvani zahvaljujući vrijednim rukama još jedne naše posebne sugrađanke Vinke Bulić, a nama ustupljeni zahvaljujući jednoj od njezinih praunuka. Bile su to:

• Maja Čulić 1918 – srpanj 1920
• Ecija Duboković srpanj 1920 - 1924
• Nakon nje, 1924. izabrana je Mandica Arambašin, a 1929. Eleonora Tartaglia. Potom je dužnost predsjednice preuzela Anka Rismondo. Posljednja predsjednica u vrijeme talijanske okupacije bila je Zlata Vrdoljak.
Potpredsjednice Zadruge bile su Marija Roca i Anka Urukalo, koja je izabrana 1924.
 

Da bismo na neki način povukle paralelu sa ženskim pokretom danas, Đordana Barbarić iz udruge MoST osvrnula se na aktivizam Splićanki u posljednjih 25 godina, točnije od početka devedesetih, kad se, također, najprije vezano uz rat, razvija i ženski civilni pokret. Njezin govor prenosimo u cijelosti.

Sjajne žene, koje su stvarale povijest našeg grada i bile začetnice ženskog pokreta u Splitu, ostavile su nam u nasljeđu moćnu lekciju kako prepreke nisu nepremostive! One se mogu preskočiti, nadletjeti, raskrčiti, srušiti za sve one djevojčice i žene koje dolaze nakon, baš onako kako su to oduvijek činile, mnoge izuzetne žene diljem svijeta, za sve nas danas.

Posljednjih 25 godina žene Splita, u organizacijama civilnog društva, pokretale su, motivirale na promjene, bile inovativne, činile iskorake i baš kao i prije sto godina okupljale, poticale, govorile gorljivo, snažno i uporno kako samo žene mogu!

Svoje misije, akcije, udruge nazivale su meko, toplo, nježno… Ženskom grupom, Stopama nade, Ligom, Mirtom, Srcem, Anđelima, Lastavicama, Zvonom, Dominama, Mostom, Plavim svjetlom, Splitskim centrom od jubavi, Splitskim cvitom…. Al izgovarale su snažne poruke, bile prkosne, hrabre, drske, neposlušne, nepokorene! Te poruke vidim i večeras ovdje na ljubičastom Peristilu! Hvala svim muškarcima koji im u tomu daju bezrezervnu podršku!

Žene Splita su:
- pokretale udruge i programe podrške ženama
- otvarale bolne teme o djeci s teškoćama u razvoju
- pokretale savjetovališta i skloništa za žrtve obiteljskog nasilja
- angažirale se u besplatnim psihološkim savjetovalištima
- pokrenule vršnjačku pomoć za mlade u riziku
- organizirale besplatnu pravnu pomoć za sve
- razvijale brojne programe podrške ovisnicima
- borile se za prava pacijenata
- organizirale pomoć staračkim samačkim domaćinstvima
- osmišljavale akcije za svaki odjel splitske bolnice
- otvarale centre od 'jubavi za pomoć teško oboljelim
- organizirale timove za pomoć umirućima
- borile se za azil za životinje, za svaku koštelu i palmu, za Marjan
- pokretale help i zelene telefone i borile se za zdravi grad
- otvarale stambene zajednice za mlade koji izlaze iz institucija
- pokrenule kuhanje za gladne 366 dana u godini
- punile socijalne samoposluge
- otvarale poduzetničke inkubatore i tečajeve za žene poduzetnice
- organizirale „učenje na daljinu“ u školama na otocima
- radile s darovitim i marginaliziranim
- čitale djeci u bolnici svake večeri priče za laku noc
- pružale podršku i osiguravale stipendije mladima koji izlaze iz domova
- na pozornicu splitskog teatra ostavljale su „Srce“ i pokazale kako i oni najnemoćniji imaju snagu pomaknut planine
- otvarale su dnevni boravak za stare i nemoćne
- borile se desetljećima za Centar za autizam
- organizirale modne revije za žene Uzora-jedne od splitskih firmi koje su nestale
- dijelile milijune narcisa za žene oboljele od raka dojke i upozoravale na broj oboljelih
- osmišljavale kampanje u borbi protiv vršnjačkog nasilja
- organizirale hod s crvenim ružama i rasule crvene cipele oko Grgura za sve ubijene žene, žrtve nasilja
- organizirale milenijske fotografije za svu djecu s Down sindromom kako bismo ih počeli zvati Djecom sreće
- postavljale izložbu o beskućnicima, na otvorenom, unatoč zabranama i borile se protiv siromaštva
- progovarale su o diskriminaciji i nasilju nad pripadnicima LGBT zajednice i organizirale prajdove
- progovarale o korupciji, nepotizmu, pljačkama, lošim javnim politikama
- pokretale političke stranke, osnivale mreže, pokretale saveze
- organizirale angažirane pjesničke i književne večeri
- pisale proaktivne članke za tisak, na društvenim mrežama i blogu
- prevodile važne knjige i dokumente i povezivale se sa svim ženama svijeta u istim borbama, na istim frontovima
- vodile nadzorne odbore najdražeg nam nogometnog kluba, bile povjerenice za Grad ...
- promicale volonterstvo, solidarnost, aktivizam, foilantropiju...
Žene Splita preokrenule su nebo i zemlju da pokažu kako se može bolje, ljudskije, pravednije, poštenije…

I zato su stvarale nove zakone, pisale strategije, etičke kodekse, konvencije… vikale, skandirale, zviždale, organizirale proteste, marševe i vješale transparent „Računajte na otpor“!

Svoj govor na ljubičastom peristilu Đordana je završila citatom iz priča mladim buntovnicama za laku noće: „Sanjajte još veće snove, težite većem, borit se žešće, a kad posumnjate, ne zaboravite, vi ste u pravu!“. Drugim riječima iza nas je sto godina borbe, a pred nama još puno dana u borbi za puno ravnopravnost i promjenu društvenih obrazaca koji ženu ne uvažavaju i doživljavaju kao drugu!
 

print pdf mail