Bosanska 4, 21 000 Split, Croatia
tel. +385 21 537 272
tel. +385 21 344 688
fax. +385 21 531 722
email: domine@domine.hr
Zagrebačka banka: 2360000-1101679303

Ženski pokret

Ženski pokret – ženski aktivizam

Narodna ženska zadruga
U Splitu je od 1918. pa sve do 1941. godine kontinuirano je djelovala Narodna ženska zadruga.
Osnovale su je žene koje su tijekom Prvog svjetskog rata radile ilegalno, pomažući ostvarenje ideje ujedinjene države Slovenaca, Hrvata i Srba.
Prva predsjednica i osnivačica Narodne ženske zadruge bila je Maja Čulić.
U „Novom dobu“ 1918. objavljen je Proglas o osnivanju Narodne ženske zadruge koji potpisuje Maja J. Čulića. U njemu između ostalog stoji:
„..Svoj prvi glavni poziv vrši žena u prvom redu u kući, u obitelji, kod svoje djece, -ali baš zato, da ona bude mogla da svoj zadatak izvršuje, potrebno joj je, da tog svog poziva bude svjesna, da bude nacionalno i kulturno razvijena, -potrebno joj je, da bude upućena i u život izvan kuće, u život svojega naroda, u socijalne, političke i ekonomske prilike svoje domovine, jer inače, ona ne samo što ne će koristiti nego će, ako je kulturno zaostala, liti stalna i jaka zapreka u razvoju svojega naroda.
Polazeći sa tim pretpostavkama, osniva se ovih dana u Splitu N a r o d n a Ž e n s k a Z a d r u g a, u kojoj bi imalo da se okupi sve, što medju dalmatinskim ženama svjesnijega i razvijenijega, sve što je spremno za rad...“
Narodna ženska zadruga zapravo je nastala na temelju Ženske sekcije hrvatskog napretka, humanitarne organizacija žena koja je za vrijeme Prvog svjetskog rata prije svega brinula o ratnoj siročadi i gladnoj djeci. Obraćajući se javnosti Maja Čulić naglašava kako je osnivanje zadruge jedan korak naprijed u ženskom organiziranju.
Svrha djelovanja Ženske zadruge prema Pravilniku bila je:
„.. 1) da svojim djelovanjem predstavlja i zastupa stanovništvo i mišljenje naših žena u svim političkim, kulturnim, socijalnim i ekonomskim pitanjima javnog života,
2) da nacijonalno, kulturno i socijalno djeluje u prvom redu medju svojim članicama, a i uopće medju ženama, da im budi interes za javni rad, naročito u onim pitanjima, koja su od posebnog interesa za žene,
3) da moralno i materijalno potpomaže ustanove i poduzeća odgojnog, socijalnog i karitativnog karaktera, te da im daje inicijativu i da samo prama svojim silama ustanovljuje takove ustanove, naročito ustanove za odgoj i zaštitu djece i mladeži.
A način, kojim će Zadruga da tu svrhu postizava bio bi (opet prama izvatku iz pravilnika):
1. ) da priredjuje redovita društvena s i j e l a za razgovore, rasprave i dogovore,
2. ) da priredjuje javna predavanja, osobitim obzirom na žensko pitanje i na današnji položaj žene u kući, u društvu i u javnom životu, te na socijalnu skrb za djecu,
3. ) da unapredjuje svako nastojanje socijalnog rada, naročito za majke, djecu, odgoj djece, za udovice i siročad a to:
a) nastojanjem oko zavedenja skrbništva po zvanju i pomaganjem njegova rada u prvom redu stavljajući mu na raspolaganje skrbnice,
b) ustanovljivanjem i podupiranjem ustanova za moralno i materijalno potpomaganje žena nosećih i dojilja,
c) poukom majka i skrbi za dojenčad
d) brigom da se na vrijeme spriječava zapuštenost djece i mladeži
e) unapredjivanjem ustanova za djecu, kao: jaslica, čuvališta, dječijih zabavišta, dnevnih boravišta, školskih kuhinja, zabavišta za mladež itd.
f) Davanjem prigodnih ili redovitih pripomoći udovicama i siročadi za uzdržavanje ili za odgoj.
4.) da posvećuje osobitu pažnju olo čuvanja
narodnog zdravlja,
5.) da osniva ženske strukovne
organizacije,
6.) da ustanovljuje i potpomaže tečajeve za
kućanstvo i gospodarstvo,
7.) da priredjuje umjetničke izložbe
osobitim interesim za narodni vez,
narodnu nošnju i ženski ručni rad,
8.) da priredjuje koncerte i druge slične
zabave i sastanke,
9.) da ustanovljuje čitaonice, i po
mogućnosti da izdaje list za žene.
Unutar zadruge djelovale su brojne sekcije:
• Humana sa Savjetovalištem – koja je davala savjete majkama i vodila besplatnu ambulantu
• Prosvjetna – koja je organizirala predavanja i tiskanje i distribuciju brošura
• Zabavna – koja je organizirala koncerte
• Sekciju za odgoj i zaštitu djece
• Muzikalno –vokalnu plastičnu školu
• Glazbenu školu
Vrlo brzo zbog unutarnjih neslaganja Maja Čulić dala je ostavku i na mjestu predsjednice zamijenila ju je u srpnju 1920. Ecija Duboković.
Nakon nje, 1924. izabrana je Mandica Arambašin, a 1929. Eleonora Tartaglia. Potom je dužnost predsjednice preuzela Anka Rismondo. Posljednja predsjednica u vrijeme talijanske okupacije bila je Zlata Vrdoljak.
Potpredsjednice Zadruge bile su Marija Roca i Anka Urukalo, koja je izabrana 1924.
Prvo sjedište Zadruge bilo je u Kući Šperac kod Pazara, potom u palači Cindro u Krešimirovoj i najkasnije u Sumpornoj ulici iza Splitskih Toplica.
Prva socijalna ustanova koju je Zadruga vodila bio je Dječji dispanzer „Majka i dijete“.
Zadruga je imala „Mliječnu kuhinju“ koju je vodila poznata splitska pedijatrica i jedna od prvih liječnica u Splitu, dr. Vera Škarica Bekavac. „Dječje obdanište“ vodila je Zlata Vrdoljak, a brigu o zapuštenoj djeci, kroz „Sklonište za zapuštenu djecu“ koje je djelovalo pri Zadruzi, vodila je Romilda Račić.
Osim Ženske narodne zadruge i Ženskog pokreta u Splitu su djelovale i druge ženske organizacije poput Ženskog hrvatskog katoličkog društva Danica, Hrvatske žene i Hrvatskog srca.

Ženski pokret
U Splitu je kratko vrijeme (od 1925. do 1929) djelovala feministička organizacija Ženski pokret.
Ova feministička organizacija koja je imala sjedište u Beogradu osnovana je u Splitu 1925., (po nekim izvorima, u veljači 1926.) a prestala je s radom 1929.
Već po samom osnutku feministice su postale aktivne u zagovaranju prava glasa za žene. Organizirale su javne proteste, predavanja i obilaske predstavnika vlasti, političkih stranaka i gradske uglednike zagovarajući pravo glasa za žene. Te 1927. organiziran je snažan protest žena protiv ukidanja Ženske više realne gimnazije.
Dvije su splitske feministice iz toga vremena dr. Jelka Perić i Vinka Bulić, novinarka Novog doba sudjelovale na međunarodnom skupu feministica, na kongresu Male ženske antante u Pragu 1927. te o tome izvijestile čitateljstvo „Novog doba“.
Kao aktivne u Ženskom pokretu još se spominju Eleonora Tartaglia, gospođe Trumbić, Giunio, Grizogono.
U malo vremena koliko je Pokret djelovao u grad su dolazile feministice iz Francuske, iz Češke, Bugarske i izmjenjivale iskustva u radu sa splitskim feministicama, održavale razna predavanja, od kojih su neka objavljivana u „Novom dobu“, ali i feministice iz jugoslavenskog Ženskog pokreta.
Ne treba naglašavati koliko su bile nedovoljno ozbiljno shvaćene i koliki je bio pritisak zajednice kad je pokret brzo prestao s radom, što se na primjer nije dogodilo u Zagrebu i Beogradu.
S vremenom je ženski pokret za pravo glasa postao dio radničkog i komunističkog pokreta. Tako je 1935. u splitskom kinu Sirius održan skup žena na kojem su zahtijevale pravo glasa i svoja radnička prava. Nakon govora Anke Berus skup su gradske vlasti prekinule.
Nakon II. svjetskog rata gotovo se zaboravilo na građanski ženski aktivizam. Feministički pokret nestaje i utapa se u socijalističkoj uravnilovci.
O tome 1952. skupljajući dokumentaciju o feminističkom pokretu u Splitu Vinka Bulić, ne bez ironije piše:
„Razumijem i naš feminizam bio je nama nesvjesno jedna od poluga komunizma, koji je kasnije bio izbačen i izignoriran, jer da je to buržujski feministički pokret – koji nema ništa zajedničko sa radničkim pokretom žena. A mi jadne se borile za pravo glasa...!“

 

 

print pdf mail