Bosanska 4, 21 000 Split, Croatia
tel. +385 21 537 272
tel. +385 21 344 688
fax. +385 21 531 722
email: domine@domine.hr
Zagrebačka banka: 2360000-1101679303

Vinka Bulić

Priča druga -Vinka Bulić

Vinka Bulić bila je novinarka, publicistkinja, feministica. Jedna je od osnivačica feminističkog Ženskog pokreta u Splitu i dugogodišnja aktivistica u borbi za žensko pravo glasa i druga građanska prava žena.
Rodila se u Solinu u poznatoj obitelji Šperac 1884.
Njezin djed Stjepan bio je brat Marina Šperca, oca Vinke Šperac poznate kao Bruno Sperani.
Bila je vrsna kroničarka svoga vremena i novinarka splitskog dnevnika koji je izlazio između dva svjetska rata „Novo doba“. Pisala je reportaže, putopise i feljtone o različitim događajima i ljudima.
Na putovnici Vinke Bulić piše da je po zanimanju bila kućanica, ali je njezi rad i široki raspon interesa i društvene aktivnosti daleko premašio interese kućanice.
Kada je 1925. u Splitu počeo s radom Ženski pokret, Vinka Bulić bila je jedna od najvidljivijih i najaktivnijih članica.
Zajedno s dr. Jelkom Perić sudjelovala je u radu Male ženske antante u Pragu 1927., organizacije žena koju su1923. osnovale ženske organizacije država Jugoslavije, Bugarske, Čehoslovačke, Poljske, Rumunjske i Grčke.)
U „Novom dobu“ pisala je o feministicama i feminističkom pokretu, između ostalog i o Međunarodnom feminističkom kongresu u Dubrovniku, 1936. , gdje je bila dio šestočlane hrvatske ženske delegacije kojoj nije bio dozvoljen rad na kongresu organiziranom od strane jugoslavenskog Ženskog pokreta.
Posjet dalmatinskih žena, odnosno hrvatske delegacije Dubrovniku, na kongresu na kojem su bile nepoželjne bio je izraz čvrste odlučnosti žena za obranu i očuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta.
Pišući tih godina o ženama u Dalmaciji i Hrvatskoj Vinka Bulić naglašava važnost sudjelovanja žena na političkim zborovima na kojima zdušno podržavaju hrvatsku politiku stavljajući nacionalne interese ispred ženskog interesa i borbe za pravo glasa.
Osim u „Novom dobu“, pisala je u „Hrvatskom dnevniku“, „Hrvatskoj reviji“ i drugim časopisima. Posebno je važan njezin tekst „Splitske žene“, objavljen 1927. u intelektualnom časopisu „Nova Evropa“ u Zagrebu u kojem piše o ženskoj prošlosti grada Splita.
Za života vodila je aktivnu prepisku s mnogim znamenitim ženama svoga vremena. O nekima od njih pisala je kroz svoje članke, na što su joj one ljubazno u svojim pismima zahvaljivale poput Ivane Brlić Mažuranić.
S drugim ženama, a mnoge od njih su joj bile prijateljice često je vodila prepisku o ženama i ženskom pokretu.
Dopisivala se tako s Elzom Kučera, književnicom i kustosicom u Sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, danas gotovo zaboravljenom ženom u sjeni vlastitog muža, fizičara i astronoma Otona Kučere; potom sa splitskom feministicom, dr. Jelkom Perić; zatim s članicom Ženskog pokreta iz Zagreba Mirom Vodvarkom Kočonda i drugima.
Zanimljiva je njezina prepiska sa Zofkom Kveder Demetrović, slovenskom spisateljicom i urednicom časopisa „Ženski svijet“, koji je izlazio u Zagrebu od 1917. do 1920. kada mijenja naziv u „Jugoslavenska žena“, odnosno do 1921. kada je list posve prestao izlaziti.
Pismo Vinki Bulić 1917. Zofka Kveder započinje riječima:
„Draga gospođo,
Vaše pismo vrlo me je obradovalo. Živila prva hrvatska žena, koja se zanima za feminizam i predava o „Ženskom pitanju“. Tu u Zagrebu imamo mnogo i spisateljica, novinarka (kod „Obzora“, u „Novostima“, prije i kod „Narodnih Novina“), liječnica, profesorica, ali samo ja, sirota jadna i k tome još rodom Slovenka tešem i gudim svoju pjesmu svake subote u „Agramer Tagblattu“ (hrv. opozic. list, pisan njemačkim jezikom za informaciju tuđinu). Zagrebčanke, kao da ne osjećaju nikakove ženske solidarnosti pa malo mare za feminizam...“.
Ovo pismo poslala je Zofka Kveder kao odgovor na upit Vinke Bulić o tome kakve su i koliko je knjiga u Hrvatskoj ili Srbiji izašlo o ženskom pitanju. U potrazi za odgovorom Zofka Kveder upućuje je na dr Elzu Kučera. Od tada zapravo počinje prepiska Vinke Bulić s Elzom Kučera, koja je potrajala sve do kraja njihova života.
Vinka Bulić bila je i planinarka. Članica Hrvatskog planinarskog društva Mosor. U „Novom dobu“ objavljivala je reportaže i putopise sa svojih izleta na Kozjak, Mosor, Biokovo, naročito upozoravajući na siromašni i težak život u Zagori.
„..Čim smo iz Solina prešli rupotinski uspon, pred nama se prostrla siva masa naše Zagore, monotona i tužna, uspavana u svojoj sirotinji i napuštenosti „ (Sa Kozjaka“, Podlistak, Novo doba, br.281, 3.12.1927)
Sudar s velikom neimaštinom, siromaštvom i gladi koja je vladala Zagorom potaknuo je da se bavi humanitarnim radom, skupljajući pomoć posebno za siromašnu djecu splitske Zagore.
Mnogi su je suvremenici pamtili kao vjernu suradnicu i osobu od povjerenja don Frane Bulića, čijem je nećaku Mati Buliću bila životna partnerica i s kojim je imala troje djece.
U svojoj oporuci don Frane Bulić izričito traži da za njegovu ostavinu pobrine upravo Vinka Bulić.
Možda je radeći dugo godina s don Franom Bulićem Vinka Bulić i sama uočila prazninu na mjestu žena kroz povijest. Ženska prošlost je u više navrata bila predmetom njezinog interesa.
Tijekom svog života ova je iznimna žena predano radila na prikupljanju i arhiviranju građe koja svjedoči o vremenu u kojem je živjela.
Ideja feminizma i ravnopravnosti spolova čitav život je bila bliska. Obrazovana i društveno angažirana nije se mirila s marginaliziranom ulogom žene u društvu. U jednom od njenih sjećanja osvrćući se na položaj žena neposredno nakon Drugog svjetskog rata, u socijalističkoj Hrvatskoj, u kojoj su žene dobile pravo glasa, i proglašenu ravnopravnost s muškarcima, Vinka Bulić primjećuje:
..“ sa svom današnjom ravnopravnošću žena, štošta još takova tinja ispod zapretana luga...“
Vinka Bulić aktivno je radila i stvarala do pred sam kraj života. Umrla je u Splitu u 81. godini života.
Zahvaljujući njenom predanom radu koji nam je dobrom voljom njezinih praunuka dan na uvid stekle smo važnu sliku o ženama, ženskom aktivizmu i ženskom pokretu između dva svjetska rata u Splitu.
Ova izložba oživila je feminističku priču koja je u Splitu bila uspavana gotovo sedamdeset godina.
 

print pdf mail